3. 2011.
Jadranska ulica. To vam je iznad Vinogradske bolnice,
tu je kuća mojih roditelja...
...ulica mog djetinjstva
po cijele dane smo bili na ulici... nije bilo prometa, mogli smo odigrati
cijeli teniski meč nasred ceste a da ne prođe auto, ili graničara...
i znali smo svaku rupu na asfaltu budući da smo vozili skejt, spuštali
smo se od vrha Jadranske sve do dna livade na Hercegovačkoj
nekad je to bila ulica borova, ne smreka ili jela, nego pravi pinus
pinaceae bor... sada su skoro svi posječeni, i kod Brčića, i nas, i Ane
brbljavice, sad i ovaj na broju osam, jedino je ostao kod Kaze i
dva kod tete Mire, iako su ti opasno zagušeni bršljanom...